... ili što učiniti kad se vratite kući nakon tjedan dana i nađete bijele nakupine na, u i oko zemlje vaših novopresađenih fitonija? Bilo bi još dobro da su samo fitonije, ne, pogođene su mi i fuksija Rome i dipladenija, koje sam obje presadila isti dan. U prvi mah sam mogla samo očajavat, pitajući se gdje samo pogriješila, uvjerena da se radi o tome da nisam sterilizirala glinopor u pećnici, no onda sam u ostatku zemlje, lijepo zapakiranom na balkonu, otkrila iste izdajničke bijele tragove. Zaključak? Prodali su mi zemlju s greškom.Problem je u tome što još uvijek nisam ništa napravila, niti ću u sljedeća dva tjedna išta napraviti, s obzirom da opet nisam doma. Nisam još ni počela tražiti na netu što se radi u slučaju gljivica. Nisam ni sto posto sigurna da su gljivice u pitanju. Ali vjerujem da jesu.
Rezultat - od onih devet Forest Flejmića ostala su samo tri, najveća i najjača. Ostali su... presahnuli. Pokoj im duši.
No otom potom, kad nešto napravim za preživjele. U međuvremenu sam moje nove rasadničke biljke prevezla doma busom, strpavši njih šest u jednu kutiju. Izgledale su kao veseli mali vrtić. Minijaturna ruža od 15 cm cvate k'o luda, ukrasna kopriva (koja se možda, a možda i ne zove Cyclops) je dobro primila selidbu na balkon, a grančica hortenzije koju sam eksperimentalno zabola u zemlju tamjanici (švedskom bršljanu) nije se ni pomaknula. No sve sam ih morala ostaviti u Rijeci, došavši ranijim busom danas u prijestolnicu nam, i sad mi nedostaje šarenilo kontroliranog kaosa lijevo od mene, na prozorskoj dasci. Nadam se samo da to ne znači da ću za dva tjedna nositi doma novih šest.
