Predstavljanje: Rome

Zaljubila sam se u fuksije. To kao da je samo čekalo da se dogodi. U zadnja tri tjedna dvaput sam se vratila doma s fuksijom u vrećici, prvo s riječkog proljetnog cvjetnog sajma, a danas sa zagrebačkog. Ljudima nije uvijek baš jasno što vidim u fuksijama. (Kad smo već kod toga, nitko, barem zasad, ne kuži ni što vidim u fitonijama.:) Stvar je vrlo jednostavna - opsjednuta sam njihovim cvjetovima. Znam da sam ih viđala na netu, tu i tamo, i da sam bila fascinirana tom - meni - egzotikom. I nikad, amabaš nikad nisam saznala da bi i ja mogla imati takvo cvijeće kod sebe doma. I, tako, sad ih imam dvije. Hehe.

Fuksija koju vam danas predstavljam najverojatnije pripada varijetetu La Campanella. Cvjetovi su joj dosta maleni, a pupoljci izduženi (nasuprot okruglastim pupoljcima nekih koje sam danas vidjela na Bundeku). Na slici je njen prvi prvcati cvijet pod mojom njegom, koji je proizveo nemalo oduševljenje u kući. Par dana kasnije fuksijica je službeno postala i prva biljka u kući s nadjenutim imenom - Rome. (Inspiracija, naravno, dolazi od najdražeg mi filma The Gladiator, no to je već posve neobjašnjiva stvar.) Rome sjedi desno od moje televizije, dio dana je na slabom zapadnom suncu, navodno voli vodu i polusjenu, a svi pupoljci u roku od par dana nakon smještanja dramatično su se preselili na osvijetljenu stranu biljke. Sve grančice joj vise (uključujući i vrh, što me zasad brine), a navodno je dosta izbirljiva. No, nakon što sam je presadila (usred cvjetanja, ali tegla ju je previše stiskala), ne planiram je više micati. Ionako mi se nalazi ravno pred očima u dnevnom boravku, tako da mogu redovito uživati u njoj.

Fuksija koju sam danas kupila (za 5 kn, nevjerojatno) navodno bi trebala imati čisto bijele cvjetove, što je i razlog zašto mi se pridružila na putu kući - jednostavno nisam odoljela. Još je jako mala i nezrelo dražesna, tako da o njoj više riječi kasnije. U međuvremenu, Rome mi je podarila i drugi cvijet, ali, nažalost, nisam doma da to vidim. Nadam se zateći ih još kad se sljedećeg tjedna uputim doma s tri biljke kao slijepim putnicima u busu za Rijeku.