Ovo je misao koja mi se počela polako javljati u glavi pred par dana. Moja prva fitoljubav bila je klasična Nana, bar mislim, a od njene prerane smrti ostala mi je sklonost prema minijaturnim fitonijama nauštrb klasičnjih velikih. Razlika kod većine nije prevelika, radi se tek o par centimetara u svim smjerovima (osim kod gigantske Biancoverde), no nekoliko stvari me više privlači malim fitonijama.Kao prvo, slatke su. Posve subjektivno, epitetski pretjerano i istinito, jednostavno simpatično izgledaju. Velike fitonije više liče na standardne biljke; male nisu nalik ničemu što se inače viđa po Konzumu. Njihova neuobičajenost (iako, budimo realni, ima masu neuobičajenih biljaka) jedan je od izvornih razloga zašto sam ih zavoljela.
Kao drugo, ti sitni listići omogućuju da se na manjoj zračnoj površini nađe veći broj listova, što onda izgleda veselije i zabavnije nego kad se na jednoj grančici nalazi tek par velikih listova na parove razbrojs. Naravno, ovo vrijedi samo u slučaju da je fitonija odmalena lijepo razgranata (nasilnom metodom, priznajem, trganjem vršaka) pa izgleda kao grmić, a ne usamljena stabljika.
No sada dolazimo do treće, nevjerojatno fascinantne stvari koju spominjem u prvoj rečenici ovog posta. Čini mi se - nemam još dovoljno iskustva za konkretan empirijski zaključak - da su velike fitonije osjetljivije od malih. Dobila sam taj dojam - nažalost, promatrajući samo jednu biljku, doljespomenutu Janitu - da bi, preko ljeta, mojoj Janiti trebalo mnogo manje vremena bez vode da klone nego Jolly Josanu i Skeletonu, koji su obje minijature. Također, kad sam se vratila nakon onih sudbonosnih mjesec dana u Zagrebu, Janita je bila polumrtva, dok su JJ i Skeleton bili oštećeni, ali veseli. (Da budem precizna, dok su njima samo vršci listova bili sprženi, ona je izgubila većinu listova i stabljika joj je toliko klonula pod gravitacijom mog parketa da mi je mama mislila da je gotova.) Srećom, došla je malo k sebi čim smo je počeli redovito zalijevati, a od jučer je u hidrokulturi pa ćemo vidjeti što će se događati dalje.
Sada me zapravo zanima kako će se ponašati gigantska Biancoverde imenom Gigi, koje od sinoć također imam dvije u hidrokulturi. U životu nisam imala tako veliku fitoniju (najveći list je 6-7 cm dug), a čini se mnogo otpornijom od Janite. Kako zima stiže sve brže, a fitonije su mi nad radijatorom, ovo će biti prava borba za opstanak. Na meni je samo da dam sve od sebe da im osiguram preživljavanje i da ne zanemarim ni one (rijetke) koje mi još nisu postale ljubimice.
Nema komentara:
Objavi komentar