Preobraćeni

Od sinoć imam u svom posjedu četrnaest fitonija prebačnih u hidrokulturu.

Dramatična rečenica za početak, nema što. Osjećam se kao da moram obrazložiti tako... dramatičnu odluku, ali eto. Dva su jednostavna razloga. Prvi su nesretni skokuni koje nikako ne uspijevam istrijebiti, bez obzira na (višestruko) mijenjanje zemlje u vazama i manje zalijevanja biljaka. Prijateljica mi je predložila da se problem možda krije u tome da mala gamad ima gnijezdo (fuj!) negdje u mom (starom) stanu, pa se uvijek iznova nasele. Ne znam, ne zanima me, dosta mi je.

Drugi je razlog vrlo jednostavan, a taj je da se ponekad izgubim iz Zagreba i na dva tjedna, a rijetko koja biljka u zemlji bi preživjela toliko dugo biti bez vode. Iako to znači da ću u hidrokulturu uliti više vode nego što moja virtualna mentorica preporučuje, sada mogu, kad odlazim, napunit staklenku do vrha vodom i bit sigurna da mi biljke neće presušiti. Dakle, preobratila sam se. Vidjet ćemo hoće li potrajat, ali zasad zapravo i nema razlika - osim rjeđeg dodavanja vode (kad vidim da je potpuno nestala iz staklenke) i samog procesa prebacivanja iz zemlje u hidrokulturu.

Kako sam još uvijek prelijena da kupim baterije za fotoaparat, nemam novih slika, no proces je bilo prezabavan. Unovačila sam prijateljicu da mi pravi društvo (sjedile smo u kupaonici najmanje dva sata) i odvojila pet fitonija u njih deset, isprala im korijenje i lijepo ih sve ubacila u glinopor i u čaše koje sam tjedan ranije pokrala s frendičinog tavana. Ah, koji je to ulov bio. Nažalost, nisam našla niti jednu čašu za sladoled (to bi tek dobro izgledalo), ali ionako mi njih četrnaest jedva stane na prozorsku (mramornu) dasku.

Trenutačno, dakle, imam (a postovi o svakoj slijede kroz neko vrijeme): četiri fitonijice Springtime, dvije bebe Jolly Josan, jednu dragu mi Skeleton (kojoj su listovi zbog ljetne suše postali donekle... maleni), četiri stara Forest Flamea, jednu (zapravo dvije, ali zajedno - jer ih je ljeto skoro ubilo) veliku ružičastu koja možda je, a možda i nije Janita (moram pričekat da dobije još koji listić da budem sigurna, avaj), te dvije GOLEME (ali stvarno mislim GOLEME, to je nešto nevjerojatno, jedva čekam da je slikam) identificirane sinoć kao Biancoverde (heh), kupljene jučer ujutro pokraj banke na Korzu u Rijeci.

Problem je (naravno) u tome što me kod prijateljice na čuvanju čekaju još tri (u vazama, tko zna koliko ih je zapravo) koje tek moram smjestit na prozor, a stvarno ne znam gdje će mi stat. Vrijeme je da čovjek postane kreativan. Otom potom.

Činjenica je da mi se stvarno čini da im se sviđa. Naravno, uskoro ću se morat počet bavit prihranom, ali ova četiri stara Forest Flamea (preživjeli od originalnih devet) već su pustila novo, vodeno korijenje i tri od njih čak su ovaj vikend počeli puštati nove listiće! To mi užasno puno znači. A i lijepo izgleda, šareno da i ne spominjem. Tako da... zasad kažem da. A mislim da će tako i ostati. Jer fitonije nisu prestale bit fitonije samo zato što sad žive u glinoporu, a ne u zemlji.

Daljnji izvještaji, naravno, slijede. U međuvremenu mi je drago da nemam para, tako da ne mogu kupiti koji Revolution (napokon!) i još koju meni nepoznatu na Trgu pod Dolcem.