Revolucionalna ideja

Danas sam, posve logično loše raspoložena (duga priča), ponovo svratila u cvjećarnu pokraj banke. (Na dotičnu cvjetarnu, kojoj ne znam ime, može se gledati i kao na cvjećarnu pokraj El Ria, cvjećarnu pokraj ulaza u zgradu El Ria, ali i, osobni favorit, cvjećarnu blizu bivšeg rasporeda projekcija u Teatru i Croatiji.)


Nakon što me cvjetarna na Brajdi neočekivano razočarala (nisu imali kriptanta, što je nažalost bilo za očekivati, ali ni fitonije, što je... čudno), vratila sam se dragim fitonijama u toj, jelte, cvjećarni. A ono - gle! Nova pošiljka! Nažalost, razočaravajuća. Osim par lijepih primjeraka Revolutiona (na slici) spomenutog u prošlom postu, samo par Forest Flameova i Pink Forest Flameova, te velike crvene fitonije koje ne znam. Zaključak koji sam, srećom, izvela bio je da jednostavno imam previše crvenih fitonija da bi mi se sada vizualno isplatilo kupiti još koju. Da budemo iskreni, moja prva i prava ljubav zapravo su zelenolisne fitonije. (A da budemo i precizni, fitonijska ljubav mog života zasad je Fittonia Argyroneura Minima, zvana i White Dwarf, zvana i Nana. Da, to su one dvije pokojne fitonije. Šmrc.)

Tako da danas, malo za promjenu, odlazim doma bez novih biljaka. Ionako još nisam oprala akvarij u kojima planiram uspostaviti biljni terarij, hehe.:D